Najčešća pitanja (i odgovori) u vezi virtuelne realnosti

Šta je virtuelna realnost?

Virtuelna realnost, ili skraćeno VR je računarski generisano okruženje koje se gledaocu prezentuje na takav način da ga on doživljava i prihvata kao realno okruženje. Ono se najčešće ispoljava kroz dva dva čula – vid i zvuk.

Virtuelnu realnost možemo da podelimo na simulaciono virtuelno okruženje za trening i edukaciju i virtuelno okruženje za igre ili interaktivne prezentacije.

Šta je proširena realnost?

Proširena realnost ili AR (Augemented Reality) je naredni stepen u razvoju virtuelne realnosti. Mogli bismo da je definišemo kao kombinaciju virtuelne realnosti i stvarnosti – onog što zaista vidimo svojim očima u realnom svetu. Proširena realnost se zasniva na ukomponovanju digitalnih, računarski generisanih objekata u stvarni svet.

360 stepeni video

Mogli bismo da kažemo da je 360 stepeni video neka vrsta preteče virtuelne realnosti. Iako, kao u virtuelnoj realnosti, omogućava da vidimo okolni (virtuelni) svet nedostaje mu interaktivnost koju poseduje virtuelna realnost.

Istorijat virtuelne realnosti

Prvo pominjanje virtuelne realnosti u obliku kakvom je danas poznajemo potiče od Stenlija Vejnbauma, pisca naučne fantastike koji je još 1930-ih godina prošlog veka u jednom svom delu (Pygmalion’s Spectacles) opisao naočare koje bi nosiocu omogućile da vidi fikcione svetove, kao i da može da ima interakciju sa objektima u njima.

Sredinom 50-ih godina prošlog veka, Morton Helig je razvio Sensoramu (patentirana je 1962. godine), kabinet za gledanje videa koji je posedovao 3D stereoskopski displej i omogućavao je da se oseti vetar, mirisi i zvuk i vibracije (jer je gledalac sedeo na vibracionoj stolici). Isti pronalazač je osmislio, patentirao i napravio prva kaciga za virtuelnu realnost, 1960. godine. Kaciga je omogućavala 3D stereoskopski prikaz i stereo zvuk, ali ne i praćenje pokreta.

Pročitajte i tekst:  GogglePal pretvara naočare u virtuelnu realnost

Dva inženjera iz kompanije Philco korporacije (Komej i Brajan), razvili su prvu kacigu kakve danas poznajemo. Headsight je imao po jedan video ekran za svako oko, kao i magnetni sistem praćenja pokreta koji je bio vezan za kameru. Kamera je osmišljena za daljinsko praćenje opasnih situacija u vojsi.

Ivan Šaterlend je 1965. godine opisao „Ultimate Display“, koncept koji bi simulirao realnost do te mere da ne bi moglo da se razlikuje od stvarnosti. Koncept je uključivao naočare sa ekranima, 3D zvuk i taktilni doživljaj osećaja, kontrolisanje putem računara, kao i mogućnost da se sa objektima u simuliranom okruženju upravlja na isti način kao i u stvarnom. Tokom 1968. godine, zajedno sa svojim studentom, Bobom Sprulom, kreirao je prvu VR/AR kacigu (Sword of Damocles) koju je povezao sa računarom.

Izraz „virtuelna realnost“ prvi put se pominje 1987. godine. Osmislio ga je Džeron Lanier, osnivač Visual Programming Lab-a (VPL), i kao što se vidi, ostao je u upotrebi sve do današnjeg dana.

Upotreba virtuelne realnosti

Ona se danas koristi za najrazličitije primene – kao testno okruženje prilikom osmišljavanja i dizajniranja novih proizvoda, kao sistem koji olakšava konstruisanje proizvoda i zgrada, u medicini (u laboratorijama i za daljinke operacije), u filmskoj i gejming industriji…

Postoji li neka konkretna primena proširene realnosti?

Uglavnom se sada još uvek sve svodi na demonstracije, jer proširena realnost u nekom poslovnom smislu još uvek nije zaživela. Ali očekuje se da će u narednom periodu naći svoje mesto prvenstveno u oblasti marketniga, kao i u građevinarstvu (gde će moći da se na najjeftiniji način vizuelno predstavi kako će neki predeo izgledati u budućnosti). Do tada, jedina konkretna primena proširene realnosti je u igrama, gde je najpoznatiji primer Pokemon Go (mada se najavljuje da ćemo uskoro dobiti i igru koja će čarobni svet Harija Potera preneti na ulice gradova).

Pročitajte i tekst:  Pitali ste se šta tačno znači Veštačka Inteligencija (AI) - Evo odgovora

Šta je Google Cardboard

To je najlakši, najbrži i najjeftiniji način da se upoznate sa virtuelnom realnošću. Suštinski, to su VR naočare napravljene od kartona koje zajedno sa mobilnim telefonom i odgovarajućom aplikacijom omogućavaju gledaocu da stekne uvid u virtuelnu realnost. Ove naočare možete da kupite gotove (https://vr.google.com/cardboard/get-cardboard/), ili da ih sami napravite prema ovom uputstvu.

Prave VR naočare za mobilne telefone

One predstavljaju nešto napredniju varijantu Google Cardboarda. Funkcionišu na istom principu – VR slika se dobija preko mobilnog telefona, ali pošto su napravljene od plastike, malo su zgodnije za nošenje i dugotrajnije su. Detaljnije predstavljanje takvih naočara možete da pročitate ovde.

VR naočare i kacige koje rade sa računarom

Sada već govorimo o pravim VR naočarima i kacigama, koje obezbeđuju ne samo mogućnost upliva u VR svetove, već i interakciju sa predmetima unutar njih. Pošto se sve generiše u računaru, slika je kvalitetnija, a ovakve kacige i naočare obično imaju i dodatne elemente, kao što su eksterni senzori pokreta, VR rukavice…

Samostalne VR kacige

Stigli smo i do najnjaprednijih sistema za virtuelnu realnost. Njihova glavna prednost je što sav hardver neophodan za generisanje virtuelnog okruženja imaju integrisane u sebi. Možemo ih nazvati i nekom vrstom specijalizovanog računara, čija je primarna funkcija da opslužuju te naočare (odnosno ekrane koji se nalaze u njima).

Da li je upotreba VR naočara opasna po zdravlje

Pročitajte i tekst:  Iznenađenje iz Šangaja - Huawei VR

Ako izađete s njima na ulicu, svakako postoji šansa da udarite u nešto ili da vas zgazi automobil. Šalu na stranu, ukoliko se pridržavate nekih osnovnih pravila, vaše zdravlje neće biti ugroženo upotrebom VR naočara. A ta pravila su da ih ne nosite predugo (potrudite se da napravite pauzu bar na svakih 15 minuta upotrebe naočara), kao i da ne šetate po stanu ili sobi dok ih držite na sebi.

Nosim naočare – da li je to smetnja?

Nije. Dioptrija ne utiče na stvaranje percepcije 3D (virtuelnog) okruženja, pošto je za to zadužen mozak, a ne oči. Čak su i proizvođači VR naočara i kaciga predvideli da se one mogu nositi i preko naočara za vid. Ipak, preporučujemo da VR naočare koristite bez njih iz prostog razloga što su tako mnogo udobnije za nošenje. Ako umesto naočara koristite sočiva, njihovo nošenje ni na koji način neće uticati na prikaz virtuelne realnosti.