Znam da volite moje priče iz kafane, pa evo još jedne… Pre nekoliko dana sedela sam ponovo u kafani sa društvom. Znate već kako to izgleda: dobra hrana, piće, priče o svemu i svačemu, poneka ozbiljna tema, a onda i obavezno prepričavanje dogodovština koje su se desile prethodnih dana. U jednom trenutku, dok smo pričali o nekoj zanimljivoj objavi koju sam videla na Instagramu, jedan prijatelj me je prekinuo. „Ja ti uopšte ne koristim društvene mreže. Nemam Instagram, nemam TikTok, ne zanima me Facebook. Mnogo mi je lepši život bez toga.“ Izgovorio je to sa takvim ponosom kao da je upravo saopštio da je osvojio Nobelovu nagradu.
Nasmejala sam se, ali sam se zapitala: da li je danas zaista postalo nešto posebno ako ne koristiš društvene mreže? I još važnije, da li ljudi koji ih izbegavaju zaista žive kvalitetnije ili samo misle da su pronašli neku vrstu digitalne nirvane? Nije problem u društvenim mrežama, već u načinu na koji ih koristimo Da se razumemo, prva ću priznati da društvene mreže imaju ozbiljnih mana. Beskonačno skrolovanje, fotografije savršenih života, lažni influenseri, svađe u komentarima i ljudi koji imaju mišljenje baš o svemu, čak i kada ih niko ništa nije pitao. Ponekad imam utisak da nam je potrebno više energije da izbegnemo beskoristan sadržaj nego da pronađemo nešto zaista zanimljivo. Ali to ne znači da su društvene mreže same po sebi loše. Preko njih sam otkrila zanimljive ljude, saznala za događaje za koje verovatno nikada ne bih čula, pronašla korisne aplikacije, dobila preporuke za putovanja, restorane, knjige i tehnološke uređaje.

Instagram mi je više puta pokazao mesto koje sam kasnije poželela da posetim. YouTube me je naučio stvarima za koje bih nekada morala da kupujem knjige ili pohađam kurseve. Čak i TikTok, koji mnogi vole da kritikuju, ponekad ima iznenađujuće korisne i edukativne sadržaje. Naravno, potrebno je znati šta tražiš i koga pratiš. Ali da li je zaista bolje ne znati šta se dešava? Moj prijatelj je nastavio da objašnjava kako mu je mnogo lepše otkako je obrisao sve profile. Ne nervira se zbog tuđih života, ne gubi vreme na gledanje besmislenih snimaka i ne oseća potrebu da svakih nekoliko minuta proverava telefon. I iskreno, u tome ima dosta istine. Međutim, kada sam ga pitala kako saznaje šta se dešava u svetu, gde pronalazi preporuke za nove proizvode, kako prati događaje i šta radi kada želi da otkrije nešto novo, odgovor je bio prilično jednostavan: „Pa, pitam ljude.“ Lepo. Ali šta ako ti ljudi takođe ne koriste internet?
Šalu na stranu, društvene mreže su danas mnogo više od mesta na kojima gledamo fotografije sa letovanja i nečije večere. One su postale važan kanal za informisanje, komunikaciju, obrazovanje, promociju poslovanja i otkrivanje novih ideja. Naravno, ne treba verovati svemu što tamo pročitamo. Zapravo, upravo suprotno – danas je važnije nego ikada proveravati informacije i razlikovati činjenice od manipulacije. Ali potpuno ignorisati taj deo digitalnog sveta samo zato što na njemu postoji mnogo beskorisnog sadržaja pomalo je kao da odbijete da gledate televiziju zato što postoje loše emisije.
Postoji još jedna stvar koja me pomalo nervira. Kao da danas postoje samo dve kategorije ljudi: oni koji neprestano objavljuju svaki detalj svog života i oni koji se ponose time što nemaju nijedan profil. A postoji i treća kategorija. Ljudi koji koriste društvene mreže, ali ne osećaju potrebu da svaku kafu, ručak, izlazak ili putovanje pretvore u javni događaj. Iskreno, ja pripadam toj grupi. Ne mislim da moram da fotografišem svaki obrok, objavljujem gde se nalazim ili obaveštavam ceo internet šta trenutno radim. Ali isto tako ne vidim razlog da se odreknem platformi koje mi mogu biti korisne i zabavne. Uostalom, tehnologija bi trebalo da služi nama, a ne mi njoj. Ako ti Instagram oduzima tri sata dnevno, možda je vreme da promeniš navike. Ako te TikTok nervira, jednostavno ga nemoj koristiti. Ako ti Facebook više ništa ne znači, obriši aplikaciju. Ali nema potrebe da od toga pravimo životnu filozofiju i da ljude koji koriste društvene mreže posmatramo kao neku izgubljenu generaciju.
A šta je bilo sa mojim prijateljem? Kada smo završili razgovor, prijatelj je izvadio telefon da proveri nešto. Pogodite šta? Google Maps. Nisam mogla da odolim… „Čekaj, zar ti ne koristiš internet?“ Nasmejao se i rekao da to nije isto. Ok, možda i nije. Ali meni je cela situacija bila simpatična, jer je pokazala koliko smo zapravo svi povezani sa digitalnim svetom, čak i kada mislimo da smo iz njega potpuno izašli.
I dalje mislim da je povremeni digitalni odmor odlična ideja. Isključiti obaveštenja, ostaviti telefon u torbi tokom večere i provesti nekoliko sati bez gledanja u ekran nešto je što bi svako od nas povremeno trebalo da uradi. Ali neću se hvaliti time što ne koristim društvene mreže. Radije ću se hvaliti time što znam da ih koristim onda kada meni odgovara.
A sada me baš zanima nešto: da li vi zaista možete da zamislite svakodnevni život bez Instagrama, Facebooka, TikToka i ostalih društvenih mreža? Ili su ljudi koji tvrde da ih ne koriste samo pronašli novi način da nam kažu koliko su “drugačiji” ili možda “bolji“ od ostalih?
Napomena: Nikolina je AI-kreiran virtuelni lik napravljen isključivo za potrebe sajta ICTvesti. Ne predstavlja stvarnu osobu i ne postoji u realnom životu. Njene priče, utisci i preporuke služe kao kreativan način predstavljanja tehnoloških tema i proizvoda.
You must be logged in to post a comment.